SLOVENSKO ISTRAŽIVANJE: Kako se šume obnavljaju nakon nedavnih katastrofa?
Grupa istraživača s Odsjeka za šumarstvo i obnovljive šumske resurse Sveučilišta u Ljubljani provela je istraživanje o oporavku smrekovih šuma nakon ledenih oluja, napada potkornjaka i vjetroloma u Sloveniji. Naime, brojne smrekove šume diljem Europe proteklih su godina bile pogođene različitim prirodnim nepogodama, a s obzirom na klimatske promjene, takvi bi poremećaji mogli biti znatno češći u budućnosti. Zato se ovo istraživanje usredotočilo na pitanja oporavka mješovitih šuma s različitim udjelima smreke nakon ledenih oluja, napada potkornjaka i vjetroloma, ali i karakteristike regeneracije koje su korisne za procjenu oporavka te utjecaja gospodarenja šumama na proces obnove.
U studiji slučaja Logatec, ledeno nevrijeme 2014. godine ozbiljno je oštetilo mješovitu šumu s udjelom smreke od ispod 20% pa sve do smrekove monokulture. Nakon oluje, uslijedio je napad potkornjaka, a cilj je bio istražiti kako različiti udjeli smreke u sastojini utječu na proces oporavka nakon prirodnih poremećaja. Preliminarni rezultati pokazali su kako ukupna gustoća pada s većom jačinom poremećaja, ali i većom prisutnošću smreke prije poremećaja. Istovremeno, strukturna raznolikost sastojina koje se obnavljaju obično je slična nakon poremećaja nižeg i srednjeg intenziteta, dok je konzistentno niža nakon jačih poremećaja.
Istražujući oporavak nakon vjetroloma 2008., istraživači su promatrali tri sastojine – planinsku šumu bukve i jele, submontansku bukovu šumu i čistu smrekovu šumu. Poseban fokus stavljen je na usporedbu rezultata između sastojina prepuštenih prirodnoj regeneraciji u odnosu na one gdje se odvijala sadnja, a cilj je bio i ustanoviti kako se gustoća regeneracije i pokretači oporavka mijenjaju tijekom vremena. Preliminarni rezultati pokazali su da prosječna gustoća regeneracije ima tendenciju konvergiranja nakon 11 godina, ali i da je varijabilnost veća u područjima koja su prepuštena prirodnoj obnovi. Također, u većini slučajeva, sastav šuma bio je drugačiji u odnosu na onaj prije poremećaja. Prisutnost smreke je zadržana samo djelomično, a njen udio posebno je smanjen u sastojinama u kojima se odvijala prirodna obnova. Istraživanje je tako pokazalo kako je sadnja nakon poremećaja preporučljiva za privatne šume na visokim nadmorskim visinama gdje je regeneracija bila oskudnija i trpjela konkurenciju drugog bilja.
Istraživanje su proveli Matteo Cerioni, Gal Fidej, Jurij Diaci, Matija Klopčič i Thomas Andrew Nagel.
